Tvrđava Novo Brdo je podignuta početkom XIV veka sa ciljem zaštite pogatog rudnog područja u kome se eksploatisalo gvožđe, olovo, srebro i zlato. Utvrđenje se sastojalo od Gornjeg grada koji je bio nepravilnog šestougaonog oblika na vrhu brda i Donjeg grada koji se lepezasto širio niz padinu ka zapadu a ceo grad je bio zaštićen rovom sa severne i zapadne strane. Sa juga grad je bio zaštićen utvrđenjima Prizrenac (udaljen 12km) i Prilepac (udaljen 13km) koji su štitili najlakši prilaz tvrđavi. |
Utvrđenje, i ako je palo u osmanlijske ruke, pokazalo je svoju snagu kada je odolevalo osmanlijskim napadima tokom dvogodišnje opsade kada je 1441. godine opljačkano i spaljeno. U osmanlijske ruke Novo Brdo konačno pada 1455. godine. Utvrđenje je bilo poprište novih sikoba tek 1689. godine tokom austrijskih prodora na Balkansko poluostrvu kada ga austrijski general Pikolomini zajedno sa lokalnim srpskim ustanicima zauzima. Nakon austrijskog povlačenja sa Balkana i seobe Srba u Južnu Ugarsku prestala je eksploatacija rudnika a tvrđava je sa okolnim naseljima zapustela. |